Sa dizajnerom Škdoa Enyaqa. godpodinom Omerom Halilhodžićem, razgovarala je Mirela Sidro (novinarka, autor, konsultatnt za električnu mobilnost i održivost)

U Njemačkoj pada kiša. Vozila sam Škodu Enyaq IV 80x od Sarajeva do Mainza. Na putu od oko 1.330 kilometara, morala sam ga puniti samo tri puta.

Razlog mog dugog putovanja sa ovim "čudom od električnog vozila" je posjeta Omeru Halilhodžiću, jednom od najznačajnijih dizajnera automobila našeg vremena koji je naime dizajnirao ovaj prvi Škodin električni automobil. Za naš intervju, dizajner porijeklom iz Mostara preuzima volan i tokom našeg razgovora pokazuje mi svoju njemačku domovinu, dok se rado prisjeća vremena kada je stvorio ovaj prvi električni Škoda automobil.

M.S.: Hvala ti što si odvojio vrijeme za intervju!

O.H.: Hvala tebi što si došla. Drago mi je da te vidim i da smo se našli u ovom autu na kojem sam radio jako dugo. Sada uživamo u vožnji s njim po Njemačkoj.

M.S.: Ti si odgovoran za dizajn ovog vozila. Također si jedan od najvažnijih svjetskih dizajnera automobila. Je li Škoda Enyaq nešto posebno za tebe jer je to, ipak, prvi električni model koji si dizajnirao?

O.H.: Enyaq je prvi koji je krenuo u serijsku proizvodnju. Prije toga sam radio na drugim modelima - u drugim auto kućama. Ali u pravu si! Na ovom automobilu sam radio od samog početka - od prvih idejnih rješenja do proizvodnje. Naime na dva modela, Enyaq i Enyaq Coupé. Bio je to dugotrajan radni proces i nije uvijek bio baš lak. Bilo je nekoliko prijedloga dizajna. Na kraju takmičenja su ostali moj i još jedan nacrt, i da -moj dizajn je pobjedio.

M.S.: Kakav je osjećaj ponovno voziti Enyaq nakon toliko vremena?

O.H.: Pozitivno iznenađen! Osjećaj je pomalo zaboravljen jer je dizajniran prije nekoliko godina. Danas sam zauzet drugim projektima. Morate znati da mi dizajneri već živimo u dalekoj budućnosti. Sadašnjost je za nas već prošlost. Međutim, moram reći da se ovaj Enyaq odlično drži! Veoma sam sretan zbog toga. Trenutno više ne radim u Škodi ali mi je bila velika čast i značajno iskustvo raditi s njima.

Međutim, teško mi je procijeniti svoj rad. Neka to urade drugi ljudi koji voze ili kupuju ovaj auto. Izvana mogu reći da mi se jako sviđa njegov izgled. I performanse su takođe jake. Usudio bih se reći da smo stvorili nešto izvanredno!

M.S.: Oduvijek si želio dizajnirati električni automobil? On se na koncu razlikuje od motora sa unutrašnjim sagorijevanjem.

O.H.: Volim dizajn kao disciplinu jer je to kreativan proces. Čak i ako to nije lako. To je kompleksan poduhvat. Međutim, to mi se sviđa i ispunjava me. To je bio moj životni izbor od doba kada sam bio student a u tome uživam i danas.

M.S.: Sjećam se kada je Škoda Enyaq prvi put predstavljen javnosti. Izgledalo je kao da je dizajn revolucioniran...

O.H.: Nisam bio u stanju da dizajniram nešto revolucionarno jer me je platforma ograničavala. Međutim, moj dizajn je pobijedio na konkurenciji. Ljudi pogrešno misle o dizajnu. Dizajn je proces u kojem prevladava kreativnost u fazi razvoja ideje. Ali na koncu je to posao u industrijskom sektoru. Radite za veliku industrijsku kompaniju. Škoda je jedna od najstarijih kompanija u Evropi, a možda i u svijetu, tako da moramo stvoriti proizvod koji se prodaje. Nešto što ljudi žele da imaju, u ovom slučaju je to automobil. Sve ovo se mora uzeti u obzir. Kao dizajner morate biti svjesni svih ovih faktora. Biti dizajner znači biti kreativan ali u isto vrijeme i odgovoran. To je posao koji je zabavan, ali donosi i frustracije.

Ni ja ne radim sam. Mogu napraviti model kao ideju, ali potreban je cijeli tim da se sve implementira.

Najsloženiji dio projekta bio je da auto izgleda onako kako smo ga moj tim i ja zamislili. Možete crtati šta god želite. Ali ono što je tehnički moguće sa tehnologijom dostupnom kompaniji zavisi od vas, vašeg učinka i načina na koji radite sa svojim timom.

M.S.: Kada je Enyaq predstavljen publici, reakcija je bila vrlo pozitivna. Koja reakcija ti se najviše dopala?

O.H.: Bio sam zadovoljan jer su dio mog rada u koji sam uložio godine i život ljudi cijenili. Zadovoljan i tome jer im se dopao i sviđa im se i dalje.

Škoda je u Njemačkoj dobila nagradu "Zlatni volan" za Enyaq Coupé. To me je naročito usrećilo. Međutim ja ne mogu da živim od toga. Moram ići dalje jer se takmičiš svaki dan. Imate nove zadatke i izazove. Ali postoji i nivo na kojem možete reći: "Uradili smo to, a sada želimo nešto bolje." Zato želim da se poboljšam.

M.S.: U kojem vjeku danas živiš što se posla tiče?

O.H.: (Smijeh). Da, ja živim u budućnosti, ali ti moraš da radiš svoj dnevni posao u sadašnjosti.

Razmišljam o mnogim stvarima. Nikada se ne ograničavam. Zanimaju me mnoge stvari. Kao dizajner morate imati širok spektar interesovanja. Dobro je ako znaš bar po malo o svemu. Morate se obrazovati o svakom pitanju. Recimo da radite na ogledalu koje ljudima izgleda kao mala stvar. Ali tu ima mnogo detalja koji su mi nepoznati. Zato ću se konsultovati sa stručnjacima da projekat realizujemo na najbolji mogući način. S njima razmjenjujem iskustva i od njih naučim puno novih stvari. Morate biti otvoreni i upijati što više znanja. Nikad ne znate da li će vam to znanje jednog dana zatrebati za vaše stvaranje.

M.S.: Kao dizajner, učiš iz prošlosti i ugrađuješ ovo znanje u budućnost. Znam da voliš istoriju. Može li se pronaći nešto iz prošlosti u Škodi Enyaq šta te je inspirisalo?

O.H.: Kelti su, na primjer, bili narod koji je prvi razvio metalurgiju. Bez ove tehnologije danas ne bismo imali automobil jer je karoserija uglavnom napravljena od čelika. Tako sam ovom autu dao oblik kao na crtežu. Međutim, implementacija trodimenzionalno i fizički je upravo zahvaljujući istorijskoj tehnologiji Kelta. Tako da i ovaj automobil ima direktnu vezu sa Keltima.

Mi sada vozimo električne automobile. Zanimljivo je istaći da su prvi automobili bili električni. Zapitamo se zašto su odlučili da ih zaustave? Ekonomski faktor je vjerovatno ovdje odigrao ulogu. A mi se sada vraćamo u prošlost zbog ekološkog faktora.

M.S.: Koji dio automobila ti je kao dizajneru najvažniji?

O.H.: Bavim se dizajnom eksterijera. To znači sve što se može vidjeti izvana. Bitno mi je da auto bude prepoznatljiv i da ima karakter. Kao i mi ljudi. Na primjer, ja zaboravim imena, ali definitivno pamtim lica. Vizuelno sam jak. Zato mi je bilo važno da Škoda izgleda kao Škoda. Ljudi bi to trebali prepoznati a da ne vide logo - da ne vide o kojem se brendu zapravo radi.

M.S.: Postoji li neki dio dizajna automobila za koji si se nadao da će biti zadržan kada je krenuo u proizvodnju?

O.H.: Radio sam na konceptnom automobilu Enyaq. Moj zahtjev je bio da konceptni automobil bude 90% spreman za serijsku proizvodnju. Radili smo i na realističnoj platformi. Za mene je važno da je oblik automobila bezvremenski. Kupcima bi se takođe trebalo svideti nakon nekom vremena kasnije. Baš kao meni danas.

M.S.: Kako si došao u Škodu?

O.H.: Došao sam na poziv glavnog dizajnera. Bilo mu je teško da pronađe dizajnere jer Škoda u to vrijeme još nije imala dobru reputaciju i imala je recimo "jeftin" imidž. U to vrijeme sam radio u Ferrariju. Ljudima je bilo čudno kada sam rekao da prelazim sa Ferarija na Škodu (smijeh).

Sjećam se da sam stigao u Škodu, gdje se nalazi sjedište dizajna, oko 40 kilometara od Praga. Padala je kiša, a putevi su im bili puni rupa. Nije izgledalo fantastično. Na prvi pogled sam se zapitao šta ja radim ovdje?!? Sada je potpuno drugačije! Mnogo toga se promijenilo u posljednjih deset godina jer je mnogo toga dodato i modernizovano. To je nevjerovatno! Bila mi je čast raditi sa svojim timom! Divni ljudi!

M.S.: Koja te mudrost prati na tvom putu?

O.H.: Trudim se da budem ono što jesam. Imam svoje mane i svoje vrline. Trudim se da dam sve od sebe bez obzira šta se dešava oko mene. Trudim se da budem iskren. Nikada ne radim posao samo da bih ga obavio. Ako radim na nečemu, dajem uvijek najbolje od sebe. Ako shvatim da to ne mogu, neću pristati na projekat. Ne volim da radim pola posla. Ali kad nešto volim, ugrizem "kao buldog i ne puštam."

Novac mi nije toliko važan jer znam da me ne čini sretnim. Naravno da moram zaraditi, da imam krov nad glavom i nešto da jedem. I ne bih rekao ne ako bi mi neko ponudio nekoliko miliona. Međutim, opet bih taj novac uložio u nešto u čemu mogu biti kreativan ili da pomognem drugima.

M.S.: Koje putovanje bi najviše volio napraviti sa Enyaqom i zašto?

O.H.: Ove godine u toplije krajeve jer je u Njemačkoj padala velika kiša, a temperature su bile prilično niske (smijeh). Na primjer od Dalmacije, preko Grčke do Turske.

Vidi, ja sam sa juga. Rođen sam u Mostaru, gdje ima puno sunca i topline. Nedostaje mi to u Nemačkoj. To je zaista nedostatak u mom sadašnjem životu. Ali ja se svuda osjećam odlično. Nisam nostalgična osoba. Ove granice je neko izmislio. Radio sam i radim po cijelom svijetu. Za mene su svi ljudi jednaki. Bitno da li je neko dobar ili ne.

Imamo sliku o sebi koju nosimo u sebi. Zamislite kakvi ste. Drugi ljudi misle drugačije o vama i to vas iznenađuje. Morate početi razmišljati o sebi i raditi na sebi.

M.S.: Šta savjetuješ mladima?

O.H.: Ne boj se i živi život jer svaki život završava smrću, bez obzira da li ste živjeli svoj život ili ne. Strah je dobar na neki način. Važno je da znate kako to kontrolisati. Morate preuzeti određeni rizik u životu. Čak i kad sjedite u autu i želite voziti, i to je "rizik".

Morate se pripremiti! Dakle, ako želite da vozite auto, prvo naučite da vozite.

Ne možete pobjeći od života i morate riskirati. Jer onaj ko pobegne već je izgubio.

Dokle god mladi ljudi ulažu u znanje, u sebe, oni će nešto stvoriti. Ima padova, ali ne smijete odustati. Ustani i nastavi dalje.

M.S.: Šta možemo očekivati od Omera u budućnosti?

O.H.: Ne mogu reći šta sada radim. Ali budućnost se kreće ka električnim automobilima. Zapravo, ne radi se samo o električnom automobilu, već i o infrastrukturi, digitalizaciji itd.

M.S.: Dakle, ostaješ u automobilskom sektoru?

O.H.: Da, jer tamo imam najviše iskustva. Bila bi šteta da svoje znanje ne prenesem nekom drugom. Mlade generacije su različite i inspirišu nas. Ja danas i osoba koja je započela ovo djelo prije nekoliko decenija smo dva potpuno različita lika. Ovako se promijenio posao, a i ja se pitam da li sam zaista tako radio u takvim uslovima i postigao sve? Tako da namjeravam nastaviti ovim putem mobilnosti, gdje ću nastaviti da se razvijam i evoluiram.

M.S.: Za nekoga ko ne poznaje Škodu Enyaq, kako bi opisao automobil u jednoj rečenici?

O.H.: Dobijate puno, dobijate zapravo dobar proizvod za relativno malo novca. S njim nema varanja. Dobijate tačno ono što ste i tražili. Ljudi su uvijek govorili da je Škoda jeftina marka. Međutim, marka Škoda uspjela je prevladati svojim dizajnom i relativno pristupačnim cijenama. Naš zadatak je bio stvoriti proizvod koji će biti prihvatljiv u cijelom svijetu. Morao je odgovarati mladim porodicama, sportistima, mladima. Upravo to smo postigli našim dizajnom. I ljudi širom Evrope ga vole. Kao I ti.